Na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu 09. decembra 2025. godine održana je Dvanaesta promocija bosanskog izdanja knjige Ko se boji roda? autorice Judith Butler. Promocija je realizirana u okviru međunarodne Kampanje 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama, koju vode TPO Fondacija i UNIGEM mreža univerziteta iz BiH, Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Promotorice događaja bile su prof.dr. Valida Repovac-Nikšić i prof.dr. Jasna Kovačević, dok je promociju moderirala prof.dr. Zilka Spahić Šiljak, urednica bosanskog izdanja knjige.

Zašto je prijevod ove knjige važan?

Moderatorica je u uvodnom obraćanju naglasila da je prevođenje Butlerine knjige na bosanski jezik važan iskorak za akademsku zajednicu i širu javnost u regiji. Ovaj prevod otvara prostor za kritičko razumijevanje savremenih antirodnih politika. Tamo gdje se teorija uklanja iz javnog prostora,  bilo etiketiranjem, bilo zabranjivanjem,  ukida se mogućnost rasprave, a umjesto dijaloga ostaje samo jedna ‘istina’ koju nameću države, institucije ili drugi moćni akteri. Istaknuto je i da je knjiga vrijedna jer pokazuje kako se neznanje koristi kao metoda političkog djelovanja, kako se rasprave izbjegavaju, iskrivljuju i pretvaraju u mehanizam simboličkog nasilja. Posebno u društvima kakva su naša, gdje je dobra poznata praksa proglašavanja kritičkih intelektualaca “izdajnicima”, dok se etno-nacionalni mitovi uzdižu na nivo neprikosnovenih istina.

Prof.dr. Jasna Kovačević istaknula je da Butler uvjerljivo pokazuje kako antirodni pokreti ne nastaju iz brige za tradiciju ili moral, nego iz duboke nesigurnosti identiteta u uslovima društvene i ekonomske krize. Kovačević je pitala da li možemo li reći da panika oko roda zapravo preusmjerava pažnju s ekonomskih nepravdi, korupcije i socijalne nesigurnosti  na tijela žena i LGBTIQ osoba?“ Time je otvorila raspravu o „fantazmatskom neprijatelju“ – konstrukciji roda kao prijetnje opstanku nacije, porodice ili “prirodnog poretka”. U takvim narativima, rod postaje objekt straha koji omogućava mobilizaciju masa i učvršćivanje autoritarnog morala.

Drugi važan naglasak bila je tvrdnja da antirodne kampanje funkcionišu prvenstveno kroz afekte – strah, gađenje, paniku, moralnu uzbunu, dok racionalni argumenti gotovo da ne igraju ulogu. Diskusija je otvorila složeno pitanje: kako intelektualni rad i obrazovanje mogu odgovoriti na politike koje se hrane emocionalnim efektima, a ne činjenicama?

Prof.dr. Valida Repovac-Nikšić istaknula je da se u politologiji govori o tzv. wedge issues, temama koje se koriste da namjerno polariziraju društvo i mobilišu biračko tijelo.
„Funkcionira li ‘rod’ danas upravo kao takav instrument?“, upitala je, ukazujući da se u mnogim državama pitanja seksualnosti, identiteta i reproduktivnih prava koriste kako bi se preusmjerila pažnja s ključnih problema poput korupcije, ekonomskih nejednakosti i urušavanja javnih institucija.

U tom kontekstu, antirodni pokreti u regiji postaju rani pokazatelj autoritarnih tendencija, čak i u državama koje formalno održavaju demokratske izbore. Repovac-Nikšić se osvrnula i na narative u kojima se rod prikazuje kao „strana“, „kolonijalna“ ili „zapadna“ ideja. Kako je moguće da se osnovni koncept društvene nauke, koji se u Evropi raspravlja unutar univerziteta više od pola stoljeća, kod nas predstavlja kao prijetnja modernosti i identitetu? Ovi diskursi, kako je istaknuto, govore o nerazriješenom odnosu prema Evropi, modernosti i kulturnoj integraciji: rod postaje simbol šire anksioznosti društva prema promjenama.

Promocija je naročito naglasila problem sistemskog uklanjanja teorije i kritičkog mišljenja iz javnog prostora. Kada se rod, seksualnost, reprodukcija i identitet izuzmu iz sfere demokratske rasprave i proglase tabuom, onda se  kako su promotorice upozorile  sužava ideja političkog građanstva. Ako se o rodu „ne smije“ razgovarati, onda se ne može ni govoriti o različitostima, diskriminaciji, nejednakostima, nasilju.

Promocijana Univerzitetu u Sarajevu je otvorila prostor za izvanredno važan dijalog o savremenim društvenim krizama, rastućim autoritarnim tendencijama i načinima na koje se rod instrumentalizira kao političko oružje. Prevodi ovakvih knjiga predstavljaju ključni doprinos regionalnoj borbi za znanje, kritičko mišljenje i društvenu odgovornost – posebno u trenucima kada se neznanje, strah i panika koriste kao mehanizmi političke moći.