Piše: Ružica Ljubičić
Povijest obrazovanih žena proteže se kroz tisućljeća, s velikim doprinosima u različitim kulturama i razdobljima. Iako su mnoga drevna društva nastojala ograničiti ili potpuno zaustaviti opismenjavanje i školovanje žena, neke su se žene istaknule svojim učenjem i istaknutim intelektualnim dostignućima. Jedna od iznimnih žena je bila i Enheduana, kći Sargona od Akada, koja zauzima značajno mjesto u povijesti književnosti kao prva poznata autorica koja je ostavila svoj urezan potpis i visoka svećenica drevne Mezopotamije. Enheduana je bila potpuno nepoznata modernom svijetu sve do 1927. godine, kada je arheolog sir Leonard Woolley iskopao stare predmete s njenim imenom. Jedan od tih predmeta bio je i sada već čuveni, Enheduanin kalcitni disk. Tri natpisa na disku identificiraju četiri prikazane figure: Enheduanu, upravitelja njenog posjeda Addu, njenu frizerku Ilum Palilis i njenog pisara Sagadua.[1] Kraljevski natpis na disku glasi: „Enheduana, ziru–svećenica, žena boga Nane, kći Sargona, kralja svijeta, u hramu boginje Inane“ (Mark, 2014.). Enheduana je ostavila svoj trajni pečat u povijesti sastavivši, pod svojim vlastitim imenom, niz od više od četrdeset izuzetnih književnih djela, koja su prenošena tokom skoro 2.000 godina (Kriwaczek, 2010., Glaz, 2020: 4).
No, unatoč svom velikom talentu i utjecaju, njen život ostaje obavijen velom tajne. Povijesni izvori o njoj su relativno ograničeni, a mnogi detalji njenog života su izgubljeni u vremenu, što čini njenu ličnost, ali i njenu ostavštinu još intrigantnijom i otvara prostor za različite interpretacije. Ovaj esej ima za cilj osvijetliti njena vrhunska postignuća, istaknuvši njenu ulogu kao svećenice i pjesnikinje u drevnom svijetu. Kroz analizu njenih himni posvećenih boginji Inani i povijesnog konteksta, možemo doznati više o njenom ogromnom značaju u religiji, politici i književnosti drevne Mezopotamije, ali i propitivati položaj žena u obrazovanju, znanosti, kulturi, umjetnosti i duhovnom životu.
Izostavljanje žena u nauci
Zašto su žene poput, Enheduane, ignorirane u školskim lektirama i obrazovnim programima? Zašto o njenoj poeziji, svećenstvu i znanstvenom doprinosu ne učimo, ako je pisala prije Homera, Aristotana, Vergilija? Je li činjenica da je žena prva potpisana autorica ipak previše za obrazovne i kulturne institucije koje imaju patrijarhalne postavke i koje redovito izbacuju ženske pisane tragove? Možemo li za to kriviti povijest koju su pisali isključivo utjecajni muškarci? Možemo li pretpostaviti da su brojne žene namjerno izbrisane iz obrazovanja, znanosti, kulture i religije, jer su ta mjesta posebno rezervirana za privilegirane i istaknute muškarce? Nije li možda riječ o onom ušutkanom i zatamnjenom unutar same povijesti, onome biću (drugom) koje nikad nije do kraja osvijetljeno i objašnjeno? (Karapetrović, 2020: 9). Na tom tragu Umberto Eco (2015.) piše: „Prelistao sam najmanje tri suvremene filozofske enciklopedije i utvrdio da (osim Hipatije) od ovih ženskih imena nema ni traga ni glasa. Nije točno da nisu postojale žene koje su se bavile filozofijom. Stvar je u tome što su filozofi odlučili da ih zaborave, možda i nakon što su prisvojili njihove ideje.“ (Eco, 2015.). U školama i na sveučilištima, u najvećem broju slučajeva, kako navodi Milena Karapetrović, slijede se stari udžbenici i literatura koja zanemaruje doprinos žena nauci, posebno društvenim i humanističkim znanostima. Najprisutnije je potpuno ignoriranje ženskih imena i njihovog rada, a uobičajeno je nekritičko korištenje tekstova u kojima su vidljivi mizogini i seksistički stavovi (Karapetrović, 2007: 7). Sumirajući feministički pogled na povijest filozofije, Beverley Clack naglašava da, kada se filozofi bave ljudskomprirodom, žena se skoro uvijek predstavlja kao nepotpuna i definirana u odnosu prema muškarcu, te se posebno ističe da joj nedostaje razuma i da je mnogo vezana za samu prirodu, što znači da njena reproduktivna uloga u potpunosti određuje njenu sudbinu (Clack, 1999: 2–4).
Od Enheduane, Hipatije, Christine de Pizan, Jane Austen, Emily Dickinson, Mary Wollstonecraft, Hanne Arendt, Simone de Beauvoir, pa sve do suvremenih feminističkih autorica, povijest ženskog obrazovanja svjedoči o neutaživoj žeđi za znanjem i pravdom. Unatoč ogromnim preprekama, žene su nastavljale pisati, istraživati i učiti, dokazujući da je njihovo školovanje i doprinos neprocjenjivo za napredak cijelog društva.
Jedan od glavnih razloga zašto se Endehuanina poezija ne nalazi u obrazovnim programima jest povijesna marginalizacija žena u književnosti, filozofiji, kulturi, umjetnosti i širem društvenom kontekstu.[2] Endehuana je bila iznimka u svom vremenu, ali njeno je naslijeđe postupno zanemareno kako su povijesni zapisi, uglavnom pisani od strane muškaraca, usredotočili pozornost na muške autore (Marušić, 2017.) Još jedan razlog može biti kulturna i jezična barijera. Naime, Endehuanine pjesme i molitve su pisane na sumerskom jeziku, koji nije široko poznat niti proučavan izvan uskog kruga stručnjaka/inja za drevne civilizacije. Prevoditeljski izazovi i nedostatak popularizacije takvih tekstova dodatno doprinose njihovoj marginalizaciji. Osim toga, nastavni planovi i programi često preferiraju autore i autorice čiji je rad dostupniji i lakše razumljiv učenicima/ma, što može rezultirati zapostavljanjem manje poznatih, ali izuzetnih povijesnih figura poput Endehuane.
Prva autorica
Kako je evoluirao koncept autorstva? Koji su povijesni konteksti oblikovali percepciju autora/ica i njihovih djela? Kako se koncept autora/ica mijenjao kroz povijest? Koja su suvremena pitanja koja ostaju otvorena u vezi s autorskim pravima? Razumijevanje geneze i povijesti samog koncepta može znatno doprinijeti sagledavanju svih izazova povezanih s autorstvom umjetničkih djela kao i statusom ženskih autora u današnjem društvu. Za početak proučavanja pojma autora preporučljivo je analizirati etimološke korijene same riječi. Pojam „autor“ izvire iz srednjovjekovne riječi „auctor“, koja označava pisca čije se riječi cijene i kojima se vjeruje. Riječ „auctor“ ima etimološke korijene u latinskim izrazima „agere“ (oblikovati ili stvarati), „auieo“ (vezati), „augere“ (poticati rast), te u grčkom „authentes“ (autoritet) (Pease, 2006:264). Analizom etimologije riječi možemo zaključiti da taj pojam implicira autoritet s kojim su povezana određena značenja. Takva percepcija autora više se veže uz vjerodostojnost tvrdnji osobe koja nešto navodi i kojoj se vjeruje, ponekad neovisno o istinitosti i provjerljivosti same tvrdnje (Pease, 2006:266).
Enheduana je odrasla u okruženju bogatih mitova, legendi i dubokih duhovnih uvjerenja koja su poslužila kao temelj njene kasnije „karijere.“ Pretpostavlja se da je živjela oko 2285.–2250. pr. Kr. u drevnoj Mezopotamiji, regiji koja je obuhvaćala plodno područje između rijeka Tigris i Eufrat, gdje su napredovali gradovi– države. Ovo razdoblje obilježeno je usponom centralizirane vlasti, širenjem trgovačkih mreža i razvojem klinastog pisma. Tijekom Enheduaninog života, sumerska civilizacija prelazila je u Akadsko Carstvo pod vladavinom njenog oca, kralja Sargona, što znači da je ona bila princeza. Bila je sumerska vrhovna svećenica, a u zapisima na sumerskim glinenim tablicama opisuju je kao „kći Sargona Akadskog“ – odnos koji se tumačio i doslovno i ritualno. Njeno ime sastavljeno je od riječi „En“ (vrhovna svećenica), „hedu“ (ukras) i „ana“ (nebesa) (Helle, 2023: 4, Mark, 2014.). Benjamin Foster, asiriolog sa sveučilišta Yale, u članku za „Archaeology Magazine“ istaknuo je da je ona „jedini autor u cijeloj sumerskoj književnosti čije ime zapravo znamo, i jedini autor u čitavom 2.500-godišnjem razdoblju povijesti Mezopotamije za kojega imamo suvremenu ilustraciju” (Miljević, Dajić, 2022.).
Njeno autorstvo je predmet velikih rasprava među stručnjacima/kinjama. Neki asiriolozi/ginje sumnjaju u Enheduanino autorstvo hramskih himni, jer najraniji poznati prijepisi njenih pjesama potječu iz razdoblja stoljećima nakon starog akadskog doba. Postoji mogućnost da su tekstovi kompilirani u njeno ime dugo nakon njene smrti, što može biti rezultat slučajnog očuvanja ili kasnijih intervencija ( Mark, 2014., Helle, 2023.). Sophus Helle, istaknuti stručnjak za Enheduanin lik i djelo, istražuje zašto je njeno autorstvo postalo značajan predmet istraživanja. Helle pretpostavlja da su se njene pjesme prenosile usmenom predajom i prepisivanjem stoljećima, što potvrđuju dva rukopisa hramskih himni iz treće dinastije Ur (22.–21. st. pr. Kr.) i ranog isinskog razdoblja (20. st. pr. Kr.). Enheduana je u starobabilonskim školama prepoznata kao prva značajna spisateljica u sumerskoj književnoj tradiciji (Helle, 2023: 10). Paul Kriwaczek ističe da su njena djela, stoljećima inspirirala kao paradigme za molitvene zazive. Njeni tekstovi, posredstvom Babilonaca, imali su veliki utjecaj na molitve i psalme hebrejske Biblije ( „Pjesma nad pjesmama“) te na homerske himne antičke Grčke. Tragovi njene poezije mogu se prepoznati čak i u pjevanjima rane kršćanske crkve (Kriwaczek, 2010.). U svijetu gdje su ženski glasovi često potisnuti, Enheduanina pisana riječ odjekuje kao svjedočanstvo o snazi ženskog pisma i duhovnosti, osiguravajući joj besmrtnost u vremenu velikih muških autoriteta.
Pregled literature o Enheduani i ženama drevne Mezopotamije
Prošle godine, mladi istraživač i povijesni kulturolog, Sophus Helle je objavio prvu kompletnu zbirku The Complete Poems of Enheduana, the World’s First Author koja sadrži prijevode svih Enheduaninih pjesama sa sumerskog jezika na engleski. Helleovi prijevodi repliciraju intenzitet i slikovitost Enheduaninih originalnih himni – književnih blaga koja su bila nepoznata tisućljećima. Osim svojih prijevoda, Helle detaljizira pozadinu o povijesnom kontekstu u kojem su Enheduanine pjesme komponirane, a u esejima opisuje književnu strukturu i teme djela, te njihov prijem kako u drevnom tako i u suvremenom svijetu. Autor naglašava da su njene pjesme rijedak bljesak ženskog glasa u često muškom dominiranom drevnom svijetu, obrađujući teme koje su jednako relevantne i važne danas kao što su bile prije četiri tisuće godina: progon, društveni poremećaji, moć pripovijedanja, bogatstvo različitih identiteta, ratna razaranja i strašne sile prirode (Helle, 2023.).
Jedna od značajnijih knjiga koja ističe Enheduanino književno stvaralaštvo je Women’s Writing of Ancient Mesopotamia: An Anthology of the Earliest Female Authors, koju potpisuju Charles Haltona i Saana Svard iz 2018. godine. Knjiga donosi svježe prijevode djela koje su sastavile ili uredile spisateljice i elitne žene drevnog Bliskog istoka. Tekstovi pružaju analizu društvenog statusa, borbi i postignuća žena tijekom najranijih razdoblja zabilježene ljudske povijesti (oko 2300. – 540. pr. Kr.). U tri uvodna poglavlja i završnom poglavlju, Halton i Svard pružaju pregled civilizacije drevne Mezopotamije te istražuju žensku perspektivu analizirajući različite vrste tekstova. Prijevodi obuhvaćaju širok spektar žanrova, uključujući himne, pjesme, molitve, pisma, natpise i proročanstva. Svaki tekst je popraćen kratkim uvodom koji kontekstualizira kompoziciju u drevnom okruženju te otkriva pojedinosti o životima žena u drevnom svijetu. Ova antologija predstavlja ključno djelo za znanstvenike/ice i studente/ice antičke povijesti, kulturnih i rodnih studija i studija svjetske književnosti (Halton, Svard, 2018.).
Jedno od najopsežnijih djela o Enheduaninom književnom nasljeđu je knjiga Inanna, Lady of Largest Heart: Poems of the Sumerian High Priestess, koju su napisale Betty de Shong Meador i Judy Grahn 2001. godine. Ova knjiga predstavlja temeljnu literaturu za proučavanje Enheduaninog stvaralaštva i književnog angažmana. Autorice prikazuju kompleksnost i dubinu Enheduanine poezije, istovremeno pružajući kontekstualni okvir bogatog kulturnog i religijskog miljea starih Sumerana. Studija uključuje prijevode himni poput „Inana i Ebih“ i „Uzvišenje Inane.“Autorice koriste metode filološke analize teksta kako bi osigurale preciznost i točnost prijevoda, pažljivo analizirajući metriku, stil i retoričke figure originalnih sumerskih tekstova. Također proučavaju lingvističke i stilske značajke tih tekstova. Primjenjujući feminističku kritiku i intersekcionalni analitički pristup, autorice istražuju reprezentaciju žena i moći u književnim djelima te psihoanalitičku interpretaciju, povezujući teorije psihoanalize s tumačenjem dubokih psiholoških i motiva u tekstovima. Knjiga pruža i detaljnu teološku analizu koja obuhvaća proučavanje sumerskih religijskih tema, spiritualnosti te povezanosti Enheduaninog duhovnog života i umjetnosti. Ova analiza obuhvaća vrijednost mitologije, simboliku rituala i ikonografiju povezanu s boginjom Inanom te objašnjava koliko su Enheduanina djela pridonijela formiranju i očuvanju obrednih praksi tog doba (Meador, Grahn, 2001.).
U knjizi Women of Babylon: Gender and Representation in Mesopotamia, Zainab Bahrani (2001.) rasvjetljava kompleksnu ličnost Enheduane koristeći se feminističkom kritikom, povijesnom analizom i teološkom interpretacijom. Autorica primjenjuje feminističku teoriju za detaljnu analizu Enheduane kao žene na visokom položaju moći. Bahrani istražuje kako i koliko njena djela reflektiraju i oblikuju društvene paradigme u Mezopotamiji. Posebnu pozornost posvećuje načinu na koji Enheduana koristi svoj literarni glas kako bi artikulirala osobne i političke ambicije, te njenom utjecaju na percepciju ženskog autorstva i autoriteta.
Pjesme posvećene velikoj boginji Inani
Iako je bila svećenice boga Nanne, Enheduanina poezija odražavala je duboku odanost boginji Inani. Zahvaljujući njenoj posvećenosti, drevna pobožnost boginji, koja je nekoć bila u opasnosti od zaborava zbog prilagodbe novim religijama i obredima, ostaje zapisano svjedočanstvo iskonskog razvoja ljudske duhovnosti. Kultovi posvećeni velikoj boginji mogu se pratiti unatrag do prapovijesti. Već u paleolitiku prepoznajemo ovu boginju u figurama s naglašenim ženskim atributima. Iako nije moguće tvrditi da ove figure predstavljaju boginju u pravom smislu riječi, sigurno je da su bile simboli plodnosti i života. Ovaj simbolizam postaje još izraženiji tijekom neolitika, kada se zbog pojave zemljoradnje molilo za plodnost zemlje. Razvojem društva i složenijih međuljudskih odnosa, kult velike boginje postaje sve prisutniji i popularniji, da bi dolaskom monoteističkih religija polako, ali sigurno nestao (Osterman, 2014: 25).
Kao visoka svećenica, Enheduana je imala krucijalnu ulogu u širenju i održavanju kulta Inane, boginje ljubavi, rata i plodnosti. Njene himne često ističu dualnost Inane, prikazujući je istovremeno kao moćnu, ali i suosjećajnu boginju. Enheduanine najpoznatije pjesme su Ininsagura, Ninmesara i Ininmehusa, koje se prevode kao „Gospodarica velikog srca“, „Uzvišenje Inane“ i „Boginja strahovitih moći“ (Helle, 2023.). Sva tri su moćne himne posvećene boginji Inani (kasnije poistovjećenoj s boginjama kao što su akadijska/asirska Ištar, hetitska Sauska, grčka Afrodita i feničanska Astarta, među ostalima).
Himne predstavljaju specifičan oblik poezije, obilježen intenzivnom snagom i retoričkim umijećem. Njihova svrha nije tek deskriptivna, već transformacijska, jer zazivaju božanske sile i traže njihovu intervenciju. Da bi se božanstva primjereno slavila, kako objašnjava Helle, autor himni mora efektno prikazati njihovu zastrašujuću moć. Čitanje Enheduaninih pjesama otvara vrata svijetu u kojem dominiraju nepredvidivi i nasilni hirovi moćnih božanstava. Hvalospjevi, koje danas smatramo književnim djelima, zapravo su služili kao sredstvo drevnim ljudima za uspostavljanje zaštite od promjenjivih božanskih raspoloženja. Prema vjerovanjima starih Sumerana, samo su raskošne pohvale mogle smiriti srž razjarenog božanstva i tako privremeno obuzdati njegov/njen gnjev (Helle, 2023:8). Njene himne su iznova definirale božanstva za narod Akadskog Carstva pod Sargonovom vladavinom i pomogle su u oživljavanju skrivene religijske homogenosti koju je njen otac Sargon izričito tražio.
U nekim njenim pjesmama boginja se izražava u prvom licu, dok se u drugima Enheduanin glas sinkronizira s boginjom, tražeći njenu intervenciju i pomoć, artikulirajući doživljaj osobnih emocija prema boginji Inani i opisujući vlastito mistično iskustvo, kao i proces komponiranja svojih himni. Posebno se ističe kada autorica sebe imenuje unutar svog djela, oblikujući tako drevni oblik poetskog izraza poput stiha „ Osoba koja je sastavila ovu ploču je Enheduana. Moj kralju, nešto nikad prije stvoreno, nije li to ona rodila?“ iz pjesme „Uzvišenje Inane“ (Meador, 2009., Weingle, 1978: 4).
Prema Jacobsenu, tijekom drugog tisućljeća mezopotamske kulture, pojavljuje se ideja osobnog boga, odnosno, odnosi između zajednice i bogova/inja implementiraju se u bliski odnos između određenog božanstva i čovjeka (Jacobsen, 1976.). Enheduannina poezija obiluje elementima koji opisuju autobiografski kontekst (Avramović, 2015: 6 ). Kada je riječ o samom procesu stvaranja teksta, Enheduana opisuje osobni ritual kreiranja, pri čemu koristi koncepte koji se povezuju s boginjom i stvaranjem himni (Assante, 2002.). Endehuana opisuje vlastito iskustvo svetoga, ali i sam stvaralački proces nastajanja svojih himni (Avramović, 2015: 7- 9).
Svećenica nastoji prikazati Inannu kao vladaricu nad bogovima i boginjama, posebno nad Anuom, obdarivši je većom količinom moći od drugih božanstava (Jacobsen, 1976.). U „Gospodarici velikog srca“ (također ponekad prevedenoj jednostavno kao „Himna Inani“), kroz duge litanije proturječja, Enheduana prenosi zastrašujuću i nepredvidivu snagu Inane: „Bez Tebe niti jedna sudbina uopće nije određena… Trčati, bježati, utišati i smiriti, Tvoje je, Inana. Otvoriti ceste i putove, mjesto mira na putu, suputnika za slabe, Tvoje je, Inana. Održavati putove i pravce u dobrom redu, razdrobiti zemlju i učiniti je čvrstom, Tvoje je, Inana. Uništiti, izgraditi, iščupati i usaditi, Tvoje je, Inana. Pretvoriti muškarca u ženu i ženu u muškarca, Tvoje je, Inana. Poželjnost i požuda, dobra i imetak, Tvoji su, Inana. Stjecanje bogatstva i uspjeh u bogatstvu, gubitak dobara i smanjeno bogatstvo, Tvoji su, Inana. Dodijeliti zrelost, dostojanstvo, anđele čuvare, zaštitna božanstva i svetišta, Tvoje je, Inana. Dati krunu, prijestolje i kraljevsko žezlo, Tvoje je, Inana. Dodijeliti božanske i kraljevske naslove, dati pripadne upute, klevete, lažne riječi, zloupotrebe, govoriti neprijateljski i precijeniti se, Tvoje je, Inana. Razdor, kaos, protimba, borbeni i nagli pokolj…, znati sve…, ucijepiti strah…, i mrziti…, Tvoje je, Inana.“ (Helle, 2023. 53-55). Riječi njenih pjesama odražavaju složenost božanske i ljudske naravi kao i kompleksnosti društvenih odnosa, naglašavajući kontrast, odnosno neprestanu borbu između svjetla i tame, mira i rata, pravde i kaosa.
Njene pjesme često uključuju bogate, simboličke slike i metafore, poput stihova iz „Uzvišenje Inane“ gdje piše: „Tvoj gnjev je poplava, tvoje srce je oluja, ali tvoj osmijeh je sunce koje donosi novi dan.“ (Helle, 2023:41). Ovi stihovi odražavaju kompleksnu prirodu Inane kao božanstva koje kombinira, kako destruktivne tako i kreativne aspekte, ističući tako dvosmislenost božanske prirode. Značaj liminalnih prostora, prijelaza i promijenjenih stanja svijesti posebno je istaknut u kontekstu mezopotamske kulture, pokazujući njihovu duboku duhovnu važnost. Izazivanje autoriteta Inane i istodobno veličanje njenog božanskog saveznika prisutno je i u drugim njenim djelima, primjerice u pjesmi „Inana i Ebih.“ U opisu boginje koriste se metafore koje prikazuju destruktivne elemente, karakteristične za treće tisućljeće pr. Kr.: „Ebihu ću donijeti rat, potaknuti bitku, isukati strijele iz svog tobolca, osloniti stijene iz svoje uprte u dugom pozdravu, nabiti Ebiha na svoj mač.“ (Helle, 2023: 43). U ovom mitu, boginja Inana suočava se s nadmenim antropomorfnim prikazom planine, Ebihom, koji izaziva božanski poredak svojim uzvišenim položajem i odbijanjem da prizna nadmoć božanstva. Inana zatraži intervenciju božanstva Anua, koji je odvraća od konfrontacije s moćnim geološkim fenomenom (Halton, Svard, 2018.).
Danas, dok uranjamo u dubinu njenih pjesama, vidimo kako riječi Enheduane i dalje odjekuju u našim srcima i umovima, podsjećajući nas na važnost povezanosti s našim korijenima, na snagu ljubavi i empatije te na neizrecivu ljepotu duhovnog prosvjetljenja. Literatura o Enheduani može biti korisna kao motivacija za suvremene inicijative za ravnopravnost u duhovnom životu. Njene himne ne samo da svjedoče o sposobnosti žena da oblikuju religijski diskurs, već govore o njihovoj sposobnosti da budu vođe i intelektualke u duhovnim zajednicama.
Svećenica
Religija je imala istaknuto mjesto u životu stanovnika Mezopotamije, gdje se duboko vjerovalo u utjecaj božanstava na svaki aspekt života. Svećenici su se pojavljivali kao posrednici između duhovnog i svjetovnog, zauzimajući pozicije moći i odgovornosti te uživajući visoki ugled zbog svojih obveza (Glaz, 2020: 32). Povezanost Enheduane s Urom, jednim od istaknutih gradova-država u Mezopotamiji, revolucionarna je s obzirom na njenu ulogu kao visoke svećenice božanstva Mjeseca, Nanne, u Uru. Ta pozicija imala je značajan vjerski i politički utjecaj. Imenovanje Enheduane za veliku svećenicu Nanninog kulta, zaštitničkog božanstva drevnog grada Ura, bilo je politički motiviran potez njenog oca, kralja Sargona iz Akada. Svrha je bila integrirati sumersku božansku hijerarhiju s akadskom kako bi se ojačala stabilnost carstva (Glaz, 2020: 32).
Kao svećenica, Enheduana je imala izuzetno važnu ulogu u obredima, ritualima i upravljanju hramskim poslovima (Leick, 1991: 96). Smatrana je zemaljskim očitovanjem božanske supruge boga Nanne. Njene svakodnevne dužnosti uključivale su vođenje obreda i molitvi, prinos žrtava i duhovno posredovanje u komunikaciji između božanstava i ljudi. Hram boga Nanne, poznat kao Ekišnugal, bio je središte religijskog života u Uru, a Enheduana je bila odgovorna za održavanje svetih rituala koji su osiguravali božansku naklonost i blagostanje za cijelu zajednicu. Jedan od važnijih aspekata njenog svećeničkog poziva bio je njen talent za tumačenje volje bogova/inja i proricanje budućih događaja (Wolkstein, Kramer, 1983.). To je zahtijevalo duboko razumijevanje u tumačenju religijskih tekstova, astroloških znakova i ritualnih procedura. Enheduanna je morala biti ne samo duhovno pobožna, već i intelektualno sposobna za interpretaciju kompleksnih religijskih doktrina. Na poziciji svećenice ostala je više od četrdeset godina, obuhvaćajući vladavine nekoliko akadskih kraljeva (Meador, 2009.).
Vjerojatno najvažnije otkriće koje se odnosi na Enheduannu kao svećenicu je prethodno spomenuti okrugli disk koji je 1927. godine iskopao arheolog Woolley. Disk prikazuje Enheduannu kako vodi ceremoniju u hramu, noseći odjeću i pokrivalo za glavu koji ukazuju na njenu svećeničku službu. Ono što svjedoče brojni izvori je, da je Enheduana imala veoma bitnu ulogu, kako u političkom, tako i u vjerskom životu svog vremena. Kao visoka svećenica, nije samo obavljala dužnosti povezane s bogoslužjem i obredima, već je također bila glavni politički i administrativni čimbenik u gradu Uru. Činjenica da je Enheduana ostala na položaju svećenice više od četrdeset godina jasno svjedoči o njenom neospornom utjecaju i dubokom poštovanju koje je uživala u svom vremenu (Westenholz, 1989.).Prema nekim drevnim povjesničarima,Enheduana je utjecala na promjenu karakternih opisa mezopotamskih bogova i boginja te percepciju koju su ljudi prije imali o božanskom (Helle, 2023.).
Iz Ura ju je izbacio sumerski pobunjenik Lugal-Ane. Enheduana je u svojoj pjesmi „Uzvišenje Inane“ iznijela vapaj boginji, prikazujući svoju tugu i očaj (Meador, 2009.). U pjesmi se obraća za pomoć boginji Inani, tražeći od nje da zatraži intervenciju od boga Ana: „Žrtve za sahranu su pripremljene, kao da nikada tamo nisam živjela. Prišla sam svjetlu, ali me je svjetlost spržila. Prišla sam hladu, ali me je prekrila oluja. Moja medena usta zasuta su prašinom. Ispričaj Anu o Lugal-Anu i mojoj sudbini! Neka mi Ana pomogne! Čim sve ispričaš Anu, on će me osloboditi.“ (Helle, 2023: 35-36). Sukob između Enheduane, visoke svećenice, i Lugal-Anea, kralja Ura, proizlazi iz političkih i religijskih razlika. Iako detalji o protjerivanju Enheduane s pozicije visoke svećenice nisu sasvim jasni, može se protumačiti da je Lugal-Ane iskoristio svoju političku moć kako bi je uklonio s te pozicije (Westenholz, 1989.). To može biti zbog njenog otpora prema njegovoj vlasti ili njenog duhovnog utjecaja na ljude koji su se opirali njegovom režimu. Naime, on je progoni i zamjenjuje je drugom svećenicom, vlastitom šurjakinjom, u zamjenu za seksualne usluge. Ovaj podli čin, Enheduana opisuje kao svetogrđe (Binkley, 1998., Avramović, 2015.). Ovaj sukob između Enheduane i Lugal-Anea predstavlja složenu patrijarhalnu dinamiku moći i religije u drevnom sumerskom društvu.
Međutim, nakon molitve, Enheduana je konačno vraćena na mjesto koje joj je u hramu pripadalo. Pretpostavlja se da je ona bila prva žena na ovoj poziciji u Uru, a njen primjer kao visoke svećenice poslužio je kao uzor za ostale žene koji su je naslijedile na toj poziciji (Mark, 2014.).Ovo iskustvo je važno i iz feminističke perspektive. Naime, kako Emily Watlington (2022.) piše, taj zapis je veoma prodoran jer imamo svjedočanstvo žene koja inzistira na svojoj autonomiji i vraćanju svoje zaslužene službe. Zapravo je strašno, ali ne iznenađujuće podsjetiti se da su se žene nosile s ovakvim poniženjima tisućljećima. Od najranijih zabilježenih povijesnih trenutaka do danas, borba za autonomiju bila je ključna tema, a žene su često bile žrtve sustavne diskriminacije, mizoginije i zlostavljanja. Ovaj paradoks ukazuje na duboke društvene i kulturne obrasce koji su se prenosile s koljena na koljeno. Sjećanje na ovaj primjer može biti gorak podsjetnik na nepravdu, ali i snažna motivacija za kontinuiranu borbu za pravednost i ravnopravnost žena.
Enheduanina ostavština kao inspiracija
Filologinja Gina Konstantopoulos (2021.) sažela je koristan okvir za proučavanje života, legende i književne baštine Enheduane, izbjegavajući usredotočenost isključivo na pitanje njenog autorstva. Autorica koristi koncept koji je skovala povjesničarka Eleanor Robson, navodeći da je Enheduana vodila tri života:
- Prvi život: Enheduana je bila veoma moćna svećenica u Sargonovu carstvu. U ovom razdoblju imala je značajnu vjersku i političku moć.
- Drugi život: Enheduana je postala književna zvijezda u babilonskim školama. Proučavatelji babilonske kulture iz 18. stoljeća prije Krista cijenili su njene pjesme zbog njihovih lingvističkih kvaliteta. Njene himne, napisane na sumerskom jeziku koji je do tada izumro, postali su važan dio obrazovanja i kulture, slično načinu na koji danas proučavamo latinske tekstove.
- Treći život: Enheduana živi kao antička pjesnikinja u suvremenom svijetu. Njena književna ostavština i dalje utječe na suvremene studije, a njena djela i dalje se proučavaju i cijene. U međuvremenu, neki suvremeni čitatelji/ice vide u Enheduaninom slavljenju Inane nešto poput feminističke izjave: „nezaustavljiva boginja koja prkosi svim normama i prisiljava starije bogove na pokornost je inspirativna figura u borbi protiv patrijarhata“ (Konstantopoulos, 2021.).
Među današnjim autorima/cama, Enheduana je postala personifikacija kreativne snage, bez obzira na akademsku raspravu. Na Zapadu je nadahnula poetska djela poput The Descent of Alette (1992.) Alice Notley i Among the Goddesses (2010.) od Annie Finch. Posebno je uvjerljiva figura za iračke umjetnice, osobito žene koje govore o suvremenom iskustvu žalosti, egzila i raseljavanja. Nakon što je pjesnikinja Amal al-Jubouri pobjegla iz Iraka 1998. godine, objavila je zbirku sa simboličnim naslovom Enheduana, svećenica izgnanstva (1999.) (Winkler, 2022.). Prema nekim kritičarima/kama, njene pjesme istovremeno ujedinjuju božanske i ljudske karakteristike, kreirajući atmosferu jedinstva i bliskosti u molitvi. Drugim riječima, onaj/ona tko moli i onaj/ona kome su upućene molitve neraskidivo su povezani. Tako je Enheduana utemeljila književne korijene za razvoj i napredak percepcije duhovnosti prema monoteističkom bogu (Meador, 2009.). Enheduanino naslijeđe značajno je ne samo za povijest književnosti, već i za povijest ženskog stvaralaštva, religijskog i duhovnog svijeta. Kao prva poznata autorica postavila je temelje za buduće generacije. Njena djela preživjela su tisućljeća, prenoseći njenu poruku i svjedočeći o njenom zadivljujućem talentu i hrabrosti.
Rehabilitacija žena u obrazovanju
Važno je naglasiti da postoji rastući interes za reevaluaciju povijesti i uključivanje zanemarenih ženskih glasova. Feminističke i rodne studije sve više naglašavaju potrebu za inkluzivnijim pristupom povijesti književnosti i kulture. U tom kontekstu, autorice poput Endehuane dobivaju novi smisao i prepoznaju se kao prioritetne za razumijevanje povijesnog razvoja književnosti i društva (Pyrke, 2019., Winkler, 2022.). Kritička analiza izostavljanja Endehuanine poezije iz obrazovnih programa otkriva složene dinamike patrijarhalnog društva koje povijesno marginalizira ženske doprinose. Dok suvremeni obrazovni sustavi postepeno priznaju važnost inkluzivnosti i raznolikosti, potrebno je još mnogo rada kako bi se omogučilo da autorice poput Endehuane dobiju zasluženo mjesto u kurikulumima. Ovaj proces zahtijeva ne samo reviziju obrazovnih programa, nego i širu društvenu promjenu u priznavanju i vrednovanju ženskih postignuća. Zagovaranje književnica i svećenica poput Enheduane može pomoći u afirmaciji važnosti uloge žena u religiji i duhovnom životu. Njen primjer je vjerodostojan i provjeren argument za potrebu reinterpretacije svetih tekstova i religijskih praksi na način koji prepoznaje i vrednuje doprinos žena. Jedan od edukacijskih smjerova za ovakve inicijative je i škola „Feminizam i religija.“
Dragocjeno nasljeđe u pisanoj riječi i duhovnosti
Enheduana nije bila samo svjedokinja svog vremena, već i aktivna sudionica u oblikovanju kulturnog i religijskog pejzaža Mezopotamije. Njeno intelektualno i duhovno nasljeđe nastavlja da motivira i fascinira istraživače/ice, književnike/ice i čitatelje/ice širom svijeta. Kroz istaknuto obožavanje svog osobnog povezivanja s Inanom, Enheduana je primjer svjesnosti pojedinca o vlastitom unutarnjem životu i izvor nadahnuća za sve one koji se bave pisanom riječju, težeći postizanju harmonije između misli, riječi, dijela, duha i božanskog nadahnuća. U konačnici, Enheduana predstavlja više od povijesne osobe; ona je simbol kreativnosti, mudrosti i duhovnosti žena kroz povijest.
Njen životni put podsjeća nas na potrebu za obrazovanjem, jednakosti spolova i prepoznavanje i podršku za talentirane pojedince bez obzira na njihov spol. Njena ostavština nije samo povijesni artefakt; to je stvarni podsjetnik na moć ljudskog duha i njenu sposobnost da se izdigne iznad okolnosti i ostavi trajan pečat na svijetu. Njen život je prepun dragocjenih lekcija o važnosti pismenosti, kulturnog doprinosa, prevladavanja prepreka i priznavanja ženskih postignuća. Njeno umjetničko i životno iskustvo ilustrira osnovne postulate feminizma i ostvarivanja prava žena (Scurlock, 1999: 62). Enheduana potiče i osnažuje generacije žena i djevojaka da sanjaju velike snove, izazovu status quo i teže inkluzivnijem i pravednijem društvu. Danas, više nego ikad, važno je prepoznati i podržati školovanje djevojčica i žena, jer kroz obrazovanje žene osnažuju ne samo sebe, već utječu na širenje individualnog i kolektivnog znanja svoje obitelji, zajednice i čitave planete. Važno je istaknuti da obrazovana žena ima veće prilike da postane ekonomski neovisna, da donosi bolje odluke za svoju obitelj i zajednicu i da aktivno sudjeluje u društvenim, ekonomskim i političkim procesima. Na kraju konca, obrazovana žena može postati samopouzdana osoba koja će pronaći način da potraži pomoć i osnaži se ako se nađe u situaciji obiteljskog i drugih oblika nasilja.
LITERATURA
Avramović, Ana, (2015.), Rod i seksualnost u drevnim suvremenim sumero – babilonskim magijskim diskursima, završni rad, Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka.
Assante, Julia, (2002.), „Sex, Magic and the Liminal Body in the Erotic Art and Texts of the Old Babylonian Period“, Rencontre Assyriologique Internationale; Sex and Gender in the Ancient Near East, (ur.) Simo Parpola i Robert Whiting, (str. 27–52.), Helsinki, https://www.academia.edu/1817695/_Sex_Magic_and_the_Liminal_Body_in_the_Erotic_Art_and_Texts_of_the_Old_Babylonian_Period_Sex_and_Gender_in_the_Ancient_Near_East_Actes_de_la_XLVIIe_Rencontre_Assyriologique_Internationale_Helsinki_2_6_July_2001_Simo_Parpola_and_Robert_M_Whiting_eds_Helsinki_2002_27_5–posjećeno 28. 5. 2024.
Bahrani, Zainab, (2001.), Women of Babylon: Gender and Representation in Mesopotamia, Routledge, London.
Binkley, Roberta, (1998.), Biography of Enheduana, Priesstes of Inanna, http://www.cddc.vt.edu/feminism/Enheduanna.html – posjećeno 27. 5. 2024.
Clack, Beverely, (1999.), Misogyny in the Western Philosophical Tradition: A Reader, Palgrave Macmillan, London.
Detoni-Dujmić, Dunja, (1998.), Ljepša polovica književnosti, Matica Hrvatska, Zagreb.
Konstantopoulos, Gina, (2021.), „The Many Lives of Enheduana: Identity, Authorship, and the World’s First Poet“, Powerful Women in the Ancient World: Perception and (Self)Presentation; Proceedings of the 8th Melammu Workshop, Kassel, 30 January—1 February 2019, (ur.) Sebastian Fink i Kerstin Droß-Krüpe, (str. 55–74.), Melammu Workshops and Monographs 4. Münste, Zaphon.
Eco, Umberto, (2015.), Pape Satàn Aleppe,( Hronike fluidnog društva), pr. Aleksandar Levi, Mirela Radosavljević i Elizabet Vasiljević, Geopoetika, Beograd.
Fich, Annie, (2010.), Among the Goddesses: An Epic Libretto in Seven Dreams, Red Hen Press, Pasadena.
Glaz, Sarah, (2020.), „Enheduanna: Princess, Priestess, Poet, and Mathematician“, The Mathematical Intelligencer, sv. 42., br. 2., (str. 31– 47.), Springer Science, Business Media, London.
Halton, Charles i Sward Suana, (2018.), Women’s Writing of Ancient Mesopotamia: An Anthology of the Earliest Female Authors, Cambridge University Press, Cambridge.
Helle, Sophus, (2023.), The Complete Poems of Enheduana the World’s First Author, Yale University Press, New Heaven i London.
Jacobsen, Thorkild, (1976.), The Treasures of Darkness: A History of Mesopotamian Religion, University of Yale Press, New Heaven i London.
Jubouri, Al Amal, (1999.), Enheduanna, Priestess of Exile, Indigo Chapters, Toronto.
Karapetrović, Milena, (2007.), Ona ima ime: O filozofiji i feminizmu, Organizacija žena „Bijeljina“, Banja Luka, Bijeljina.
Karapetrović, Milena, (2020.), Filozofkinje: Ogledi iz feminističke filozofije i ontologije roda, Filozofski fakultet Univerziteta u Banja Luci, Banja Luka.
Kriwaczek, Paul, (2010.), Babylon: Mesopotamia and the Birth of Civilisation, Atlantic Books, London.
Leick, Gwendolyn, (1991.), A Dictionary of Ancient Near Eastern Mythology, Routledge, London.
Mark, Joshua, (2014.), „Enheduana“, World History Encyclopedia, www.ancient.eu/Enheduanna – posjećeno 24. 5. 2024.
Meador, Betty i Grahn, Judy, (2001.), Inanna, Lady of Largest Heart : Poems of the Sumerian High Priestess, University of Texas Press, Houston.
Meador, Betty, (2009.), Princess, Priestess, Poet: The Sumerian Temple Hymns of Enheduanna, University of Texas Press, Houston.
Notley, Alice, (1992.), The Descent of Alette, Penguin Poets, New York.
Marušić, Antonija, (2017.), „Korana Serdarević: Ljuti me činjenica da u srednjoškolskom popisu lektire nema Zagorke“, Vox Feminae, https://voxfeminae.net/kultura/korana-serdarevic-ljuti-me-cinjenica-da-u-srednjoskolskom-popisu-lektire-nema-zagorke/ – posjećeno 1. 6. 2024.
Miljević- Dajić, Maja, (2022.), „Ime prvog poznatog autora, Enheduana, zapisano je na 4.000 godina starom predmetu iz Mezopotamije“, Sve o arheologiji: Portal u prošlost- vrata za budućnost, https://sveoarheologiji.com/ime-prvog-poznatog-autora-enheduana-zapisano-je-na-4-000-godina-starom-predmetu-iz-mesopotamije/ –posjećeno 26. 5. 2024.
Oraić-Tolić, Dubravka, (2001.), Muška moderna i ženska postmoderna– rođenje virtualne kulture, Naklada Ljevak, Zagreb, http://www.matica.hr/kolo/286/muska-moderna-i-zenska-postmoderna-19899- posjećeno 1. 6. 2024.
Osterman, Jasmina, (2014.), „Velike mezopotamske božice“, Radovi, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, sv. 46., str. 25- 50., https://hrcak.srce.hr/file/199344 – posjećeno 18. 5. 2024.
Pease, Donald, (2006.), „Author“, Authorship: From Plato to the Postmodern: a Reader, (ur.) Sean Burke, (str. 263–276.), Edinburgh University Press, Edinburg.
Pryke, Louise, (2019.), „Hidden Women of History: Enheduanna, Princess, Priestess and the World’s First Known Author”, The Conversation, https://theconversation.com/hidden-women-of-history-enheduanna-princess-priestess-and-the-worlds-first-known-author-109185 –posjećeno 24. 5. 2024.
Scurlock, Jo Ann, (1999.), „The Status of Women in Ancient Mesopotamia“, The Western Perspective: A History of Civilization in the West, (ur.) Philip Cannistraro i John Reic, (str. 62–64.), Harcourt, Fort Worth.
Watlington, Emily, (2022.), „Ancient Feminine Power: She Who Wrote at the Morgan Library“, Art in America, https://www.artnews.com/art-in-america/aia-reviews/she-who-wrote-enheduanna-morgan-library–1234650999/ – posjećeno 26. 5. 2024.
Weigle, Marta, (1978.), „Women as Verbal Artists: Reclaiming the Sisters of Enheduanna”, Frontiers: A Journal of Women Studies, sv. 3., br. 3., str. 1–9.
Westenholz, Joan, (1989.), „Enheduanna, En-Priestess, Hen of Nanna, Spouse of Nanna”, Dumu-e2-dub-ba-a: Studies in Honor of Åke W. Sjöberg, (ur.) Hermann Behrens, Darlene Loding i Martha Tobi Roth, (str. 539–556.), Occasional Publications of the Samuel Noah Kramer Fund 11, Philadelphia.
Winkler, Elizabeth, (2022.), „The Struggle to Unearth the World’s First Author“, The New Yorker, https://www.newyorker.com/books/page-turner/the-struggle-to-unearth-the-worlds-first-author – posjećeno 20. 5. 2024.
Wolkstein, Diane i Kramer Samuel Noah, (1983.), Inanna: Queen of Heaven and Earth: Her Stories and Hymns from Sumer, Harper and Row, New York.
[1]Leonard Voolley je također otkrio kompleks hrama gdje su svećenice sahranjivane na posebnom groblju. Paul Kriwaczek piše: „Podaci pokazuju da su žrtve i dalje prinošene ovim mrtvim svećenicama. Činjenica da je jedan od najupečatljivijih artefakata, fizički dokaz Enheduaninog postojanja, pronađen u sloju datiranom mnogo stoljeća nakon njenog života, ukazuje na to da je posebno zapamćena i slavljena dugo nakon pada dinastije koja ju je postavila da upravlja hramom“( Kriwaczek, 2010.).
[2]Zanimljivo je, promatramo li književnost kroz povijest, da su teoretičari književnosti u početku većinom bili muškarci, dok se teoretičarke književnosti pojavljuju godinama kasnije. Naravno, postoje iznimke, a jedna od njih postoji i u hrvatskoj književnosti gdje je studija Dunje Detoni Dujmić Ljepša polovica književnosti (1998.), posvećena književnicama s kraja 19. i prve polovice 20. stoljeća čime je dokazano njihovo književno-kulturno djelovanje. S druge strane, iako hvaljena u privatnoj sferi, knjiga nije dobila nijedno institucionalno priznanje te nijednu autorsku nagradu. Ponovo je vidljiva društvena nadmoć muškarca koji je bilo kojim svojim uratkom na kraju 20. stoljeća bio vrjedniji od žene i njenog književnog uratka (Oraić-Tolić, 2001.).
