Na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Zenici 2. decembra 2024. godine održana je međunarodna konferencija pod nazivom „Kultura sjećanja i rod: rodno zasnovano nasilje u ratu i nastavak mizoginih projekata u poslijeratnom razdoblju u BiH i regiji“. Događaj je organiziran u saradnji s TPO fondacijom u okviru UNIGEM projekta. Konferencija je dio globalne kampanje „16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja“ i okupila je stručnjake/inje, aktiviste/ice, akademsko osoblje i studente/ice s ciljem ukazivanja na kontinuiranu mizoginiju i nasilje nad ženama, čak i tri decenije nakon rata u Bosni i Hercegovini.

Tokom konferencije je naglašeno da rodno zasnovano nasilje, čija je kulminacija bila tokom rata u BiH, i dalje oblikuje živote žena u poslijeratnom društvu. Prema međunarodnim izvještajima, tokom rata u BiH silovano je između 20.000 i 50.000 žena i djevojčica, a njihova trauma ostaje nevidljiva u javnom diskursu. Stigma, patrijarhalna kultura i izostanak institucionalne podrške dodatno otežavaju njihov oporavak, dok mjesta gdje su počinjeni zločini još uvijek nisu adekvatno obilježena kao memorijalna mjesta.

„Iako su donesene međunarodne presude za ratna silovanja, žrtve i preživjele i dalje šute, a društvo im okreće leđa. Potrebno je raditi na kulturi sjećanja koja ne isključuje žene i njihova iskustva,“ istaknuto je tokom uvodnih obraćanja.

Jedan od najupečatljivijih trenutaka bio je uvodni govor istaknute feministkinje i aktivistkinje Lepe Mlađenović, koja je podsjetila na značaj validiranja i pamćenja feminističkog rada na podršci ženama koje su preživjele seksualno nasilje u ratu u BiH, Hrvatskoj i na Kosovu. Istakla je razliku između feminističkog pristupa, temeljenog na anti-patrijarhalnim vrijednostima, i pristupa zasnovanog na patriotizmu.

Prof. dr. Zilka Spahić-Šiljak govorila je o internaliziranoj mizoginiji, analizirajući kako društvene norme i stereotipi oblikuju rodne uloge te kako doprinos internalizovane mizoginije utiče u održavanju patrijarhalnih struktura.

Dr. Medina Mujić analizirala je način na koji mediji izvještavaju o rodno zasnovanom nasilju, ukazujući na problem trivijalizacije i senzacionalizma te istaknula potrebu za promjenom diskursa kako bi se promovirala nulta tolerancija prema nasilju i osiguralo dostojanstvo žrtava i preživjelih.

Pored njih, učešće su uzeli i drugi/e istaknuti/e stručnjaci/kinje uključujući prof. dr Sarinu Bakić koja je govorila o rodno zasnovanom nasilju, pojašnjavajući značenje femininiteta i patrijarhalnih vrijednosti u Bosni i Hercegovini.

Posebna pažnja posvećena je intergeneracijskoj traumi, kao i nevidljivim kategorijama žrtava, poput djece rođene iz čina silovanja, koja su često suočena s nepriznatim pravima i stigmatizacijom.