Drugi dan konferencije “Rod i mir na Balkanu: trasiranje puta naprijed” organizovane od strane TPO Fondacije donio je snažne uvide u različite oblike otpora patrijarhatu, heteronormativnosti i populizmu kroz književnost, umjetnost i aktivizam. Panelisti i panelistkinje su raspravljali o moći jezika, umjetničkog izraza i feminističkog mirovnog angažmana u oblikovanju društvenih promjena.

Književni i umjetnički otpori patrijarhatu i heteronormativnosti

Izlaganje Edise Gazetić istaklo je kako se regresivne tendencije manifestuju kroz antirodnu ideologiju na društvenim mrežama i u javnom diskursu. Posebno je analizirala fenomen mladih influenserica koje zagovaraju retradicionalizaciju ženskih uloga, negirajući feminističke vrijednosti u korist “prirodne” podređenosti žena muškarcima. Istaknuto je kako ovakvi narativi jačaju desničarske ideologije koje žele ukloniti pojam roda iz zakonodavstva, čime se direktno ugrožavaju prava žena i marginalizovanih grupa.

Tanja Antić je govorila o jeziku kao sredstvu moći – on može biti alat za izgradnju mira, ali i oružje marginalizacije. Nacionalistički diskurs i senzacionalizam u medijima često su usmjereni protiv queer zajednice, perpetuirajući diskriminaciju. Kroz queer lingvistiku, jezik postaje sredstvo otpora i promjene.

Marjana Stevanović analizirala je kako populistički narativi oblikuju jezičke politike, naglašavajući ulogu medija u širenju populističkih ideja i nacionalističkih homogenizacija. U regionima pogođenim ratovima, jezik se često instrumentalizuje za očuvanje dominantnih etnonacionalističkih struktura, što dodatno ugrožava feminističke i queer pokrete.

Sara Arslanagić je kroz intersekcionalni feministički okvir analizirala odnose između LGBTQI+ aktivizma i hegemonih maskuliniteta u Bosni i Hercegovini. Istaknula je da su postkonfliktne politike najviše naštetile marginalizovanim grupama, dok su donositelji odluka zanemarili njihove potrebe i iskustva.

Priče otpora i ženski mirovni aktivizam

Panel posvećen ženskom mirovnom aktivizmu otvorila je Tatjana Perić, podsjetivši na značaj Rezolucije 1325 i potrebu većeg uključivanja žena u mirovne procese. Linda Gusia je donijela priču o ženskom pokretu na Kosovu, ukazujući na feminističku solidarnost kao ključni faktor društvene transformacije. Istaknula je da su kosovske žene nakon rata preuzele aktivnu ulogu u izgradnji zajednice, kreirajući prostor za svoju vidljivost i političko djelovanje.

Draga Gajić je predstavila analizu feminističke spoljne politike i njenog prožimanja sa ženskim mirovnim aktivizmom. Naglasila je da feminističke aktivistkinje sa Balkana često bivaju isključene iz međunarodnih politika, iako imaju dugogodišnje iskustvo u radu na terenu.

Alenka Verbole i Igor Gaon analizirali su nedovoljnu zastupljenost žena u mirovnim pregovorima u BiH i na Kosovu. Istraživanje je pokazalo da su žene sistemski isključene iz ključnih procesa, dok rodni stereotipi i dalje dominiraju političkim prostorom.

Anna Raffai je zaključila diskusiju analizirajući nenasilne metode otpora populizmu, naglašavajući važnost izgradnje demokratskog dijaloga i aktivnog suprotstavljanja nacionalističkim i antirodnim narativima.

Ratna ekonomija i rodni odnosi: Ko odlučuje o našoj sigurnosti?

Keynote govornica Aida Hozić predstavila je rad Ekonomski rat: feministička perspektiva, naglašavajući kako ratna ekonomija ne podrazumijeva samo proizvodnju oružja, već i militarizaciju svakodnevnog života, ekonomiju brige i humanitarnu industriju. Diskusija je otvorila pitanje da li već živimo u trećem svjetskom ratu, gdje su države više fokusirane na očuvanje moći nego na zaštitu od prijetnji. Hozić je istakla da nedemokratska militarizacija ne štiti Evropu, već je gura dublje u sukobe, dok su žene – čak i one na najvišim političkim pozicijama – često instrumentalizirane za ratne narative. Postavljeno je i ključno pitanje: ko odlučuje o tome šta znači sigurnost i da li su vojna ulaganja jedini način da se ona osigura? Zaključak je da je otpor moguć kroz jačanje transnacionalnih mreža, djelovanjem u mikrosferama uz zajedničko djelovanje feminističkih pokreta, jer alternativa pasivnosti ne smije biti nevidljivost, već organizovana akcija.

Trasiranje puta naprijed

Kroz ove diskusije jasno je da se žene i sve ostale manjinske i marginalizovane grupe na Balkanu suočavaju s novim izazovima, ali i da oblikuju snažne strategije otpora. Antifeminizam i antirodni pokreti ne dolaze samo iz političkih krugova – oni se šire putem društvenih mreža, kulturnih politika i populističkih diskursa. Istovremeno, otpor nije samo teorijska kategorija, već svakodnevna praksa koja se manifestuje kroz umjetnost, jezik, aktivizam i političko djelovanje.

Mi nismo pristale da budemo pasivne žrtve, već aktivne akterke u vlastitom iscjeljenju. Naša borba se ne završava ovom konferencijom – ona se nastavlja kroz svaki tekst, svaku riječ, svaki akciju i svaki čin otpora koji doprinosi stvaranju pravednijeg društva.

Foto: TPO Fondacija/V. Čerimagić